Sonnet Bouquet ~ Sonetni Buket Poem by Jankovic Zoran

To make sonnet in another language, a lot of knowledge
of both languages, is required and a good sense of poetry.
I don't have the knowledge of the language
and about my feeling You are the judges if read this.
Who tried to write the sonnet, at least once,
by all the privilege of writing this form,
he will not be surprised when I write that they are,
Poets of the sonnet, a miners of poetry.
I wrote one sonnet and that just because I loved this woman.
The poem is dedicated to a woman who loved the sonnets much.
Her name can be found in ACROSTIC.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Da bi neko prepjevao sonet, na drugi jezik,
potrebno je veliko znanje oba jezika
i dobar osjećaj za poeziju.
Ja, znanje jezika, za taj poduhvat nemam,
a o mom osjećaju ste sudije Vi koji ovo čitate.
Ko je bar jednom pokušao da napiše sonet
po svim privilima pisanja ove forme, on se neće
čuditi kad ja napišem da su, pjesnici soneta, rudari poezije.
Ja sam napisao jedan sonet i to samo zato što sam
ovu ženu volio.
Pjesma je posvećena ženi koja je mnogo voljela sonete.
Njeno ime je zapisano U AKROSTIHU.


Sonetni buket

12.9.2011.

Tebi koja budna si a sanjaš,
ostavljam ti oštricu mača u ruci,
ti budi sudija i kad me pravdaš;
odluči ili sad presudu povuci.

Ako odluka u moju korist bude,
zaboravi svjetlost koja tu gori,
ali ne puštaj me samog među ljude;
zaustavi suzu i na mojoj bori.

Njene sjene avet i bol kad mine,
prođi dignute glave kraj olupine
njegove bijedne i tako mi Boga,
protivnika čudnog lika čovjeka toga.

I ako noćas zaspiš u mom pogledu,
budićete sjaj u mojim očima;
istopi dragi kamen ako on te ima,
budimo budni i kad me odvedu.

Budi spremna da zavodiš snove,
ustupi mi vreli žar tvog kamenja;
budimo barka kojom snovi plove,
ustani meni pokaži znamenja.

Usnula noć i kad postane java,
ne može zamjena biti za snove,
uspomena riječ za snove prava
nikad se to samo sreća ne zove.

Lovci na snove kad jednom se sklone,
ostaće samo obične slutnje bol,
lice neka otkriju oni što zvone,
opor im ukus kao loš alkohol.

Ostavi slutnje i mračnog dana san,
četiri stiha ova igra se zove,
ona mora imati pravi plan
samo čuvaj riječi što same plove.

Vidim jasno kako se budiš snena,
prostor nek ti ima čudesne moći,
vrijeme nasloni na moja ramena,
pjesma će jednom tiho sama doći.

I čemu onda tvoja vječna briga,
neka pjesma tebe uzme u skute,
iz pepela nastaće tvoja knjiga,
nestati neće strane kad požute.

Ćuprija kao pilon mala je tajna
ali dok god sijaju moje oči
ćilibarom svijetli ta zvijezda sjajna;
akrostihom tvoje ime tu kroči.

Janković Zoran 12.9.2011.