Razlile Se Poem by Ladislaus Kish

Razlile se rijeke mržnje i jala,
orlovi na nevinost napadaju,
plač ptica i cvijeća,
tuga planina, mora i ravnica.
Kruže lešinari stropljem svetim,
igra kolo mrzitelja ljudi i istine,
kaplje krv nevinih ciklama.
Vjetri nose zrakom smrti mirise,
a pljuvači pljuju po svetim knjigama,
umire grizodušje na lomači inkvizicije.
Oratori crni duhove crne prizivlju.
Prasak Novog jutra,
u dušama čoviječanstva svijetlo;
Sloboda.
Zagrmi glas poštenja, istine i ljudskosti,
Golub prhne, nevin poput sunca visoko,
širokim, svetim poljanama,
I gle; život progovori toplinom srca
velikog i zlatnog,
kao duše svih časnih i poštenih
štovatelja prave ljubavi.