Nada Mnom Se Svila Noć Poem by Nataša Milic

Nada Mnom Se Svila Noć

Nada mnom se svila noć,
Divlje bije vetar hladan;
Al' okrutnom čini sputan,
Ja nikud ne mogu poć'.
Zgurila su se stabla golema,
Grana golih i teških od snega;
Oluja se hitro sprema,
Al' meni odlaska nema.
Oblaci iznad, oblaci ispod,
Iznad i ispod praznina;
Nikakav užas ne može da pokrene
i neće više pokrenuti mene.

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success