MI, KOJI HODAMO PO LIŠĆU Poem by Delimir Rešicki

to smo mi, oni isti koji spavaju
na jastucima od istrulog rogovlja jelena
što su svoje faluse trljali o zeleni, sumporni
ocean domovine.
taj truli mir srebri se kao bolna teenagerska usna
svaki puta kada se skamenjeni,
hodajući po lišću
s obližnjih zvijezda
vraćamo u grad. ja ne mogu smisliti
bolju deskripciju ove ulice u četiri iza ponoći.
polja ružmarina u twistu, again, na usijanome vjetru
umrla je biljana i ohrid sada isparava insekte
koji će se vratiti kao dolarska apokrifna kiša.
gase se svjetla u spavaoni br. 5
crn prezervativ kao kos u snježnoj zimskoj šumi
putuje u anus anđela:

cicciolina, i love, i love you too.