Fake Belcanto ~ Lažni Belkanto Poem by Jankovic Zoran

She only loved when she was lonely.
She wanted to get out of fear
make a garden of paradise for your solitude..
.
She made her smile in a pleasant voice,
over time, it turned into a strange love
an ordinary passer-by who becomes strong in the crowd.

Then the hell of her childhood would open,
a trauma from which, again, she sank into loneliness
leaving behind only the ashes of memory..

For Belcanto, for the eternal, beautiful song,
as for sincere love, she had none
balance of spirit and a sense of belonging.

Her life is just, for a moment, real Belcanto.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Lažni Belkanto

Voljela je samo kad je bila usamljena.
Htjela je da, od izlaza iz straha,
napravi rajski vrt za svoju samoću..
.
Prijatnim glasom izazivala je osmijeh,
On se, vremenom, pretvorio u ljubav
običnog prolaznika koji u masi postaje snažan.

Tada bi se otvorio pakao njenog djetinjstva,
trauma od koje je, ponovo, tonula u samoću
ostavljajući za sobom samo pepeo sjećanja.

Za Belkanto, za vječno, lijepu pjesmu,
kao i za iskrenu ljubav, nije imala
ravnotežu duha i osjećaj pripadnosti.

Njen život je samo, za trenutak, prelijepi Belkanto.