Crni Veo Poem by Nastasimir Franovic

Svijeća pred ikonom uvija plamen.
Sklopljene male drhtave ruke i kose pramen.
Srebrno raspeće na kraju niza.
Svjetlost skoro utihla na vratima iza.
U ovoj kući stanuje bog. Izvor je vjere i nadanja tvog.
Odsjaj plamena svijeće na licu je tvom.
Hrani se duša tvoja molitvom.
Pod crnim velom izborana od bremena, suze niz lice proputile tvoje.
Ostaće tvoja nada čista i bezvremena.
Gospod će uslišiti molitve što ne dvoje.
Oči tvoje poslije suza vedre, nadu novog života njedre.

Nastasimir Franovic