Crni Veo Poem by Nastasimir Franovic

Crni Veo

Svijeća pred ikonom uvija plamen.
Sklopljene male drhtave ruke i kose pramen.
Srebrno raspeće na kraju niza.
Svjetlost skoro utihla na vratima iza.
U ovoj kući stanuje bog. Izvor je vjere i nadanja tvog.
Odsjaj plamena svijeće na licu je tvom.
Hrani se duša tvoja molitvom.
Pod crnim velom izborana od bremena, suze niz lice proputile tvoje.
Ostaće tvoja nada čista i bezvremena.
Gospod će uslišiti molitve što ne dvoje.
Oči tvoje poslije suza vedre, nadu novog života njedre.

Nastasimir Franovic

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success