Bojana Poem by Nastasimir Franovic

Bojana

Ljepotice, jezerska lakomice.
Ime djevojačko ko ti dade?
Podno Skadra grada golubice.
Ti što tečeš smjerna dolje đe,
s mašćela robu peru Skadranke đevojke.
Vodom tvojom da ubijele ruho nevjestinsko.
Za ruku se s bratom Drimom držiš.
Što se zadihao od dugoga puta.
Na more se s njime spremaš poći.
Dolinom ćeš šetajuć' polako.
Pješčane ćeš žale morske svojom vodom zapljusnuti.
Eno dolje Jadran đe se plavi!
Šireć' ruke čeka da mu dođeš.